NE MOGU PRIHVATITI SVOJE TIJELO. PROTUARGUMENTI NA VAŠE ARGUMENTE ZAŠTO JE TO NEMOGUĆE.

Prije nego što krenem s protuargumentima, želim naglasiti da prihvaćanje tijela ne znači da ne smijemo željeti promijeniti svoje tijelo i više nikad ne smijemo na tome raditi kao i to da je prihvaćanje tijela izgovor da više ne njegujemo zdrave navike. Upravo je suprotno, a ovo prije navedeno su kriva tumačenja koncepta prihvaćanja. Isto tako želim naglasiti da je ovo zona u kojoj se nikoga ne posramljuje i u kojoj svatko može sam izabrati što će sa svojim tijelom i hoće li mu gubitak težine biti od koristi ili ne. Želim da vam ovo bude prostor u kojem ćete se osjećati sigurno sa svojim nesigurnostima, ali i dovoljno hrabro da ih pobjeđujete na neke nove načine. Moj je stav da svatko ima pravo izbora na to što će raditi sa svojim tijelom, to uključuje željeti mijenjati svoje tijelo i raditi na tome da ga mijenja. Ali ono što više nikako nije moj stav je da moramo svoje tijelo mijenjati kako bismo bili sretni i vrijedni, pa čak ni zdravi.

Sabotirajuća uvjerenja i argumenti zašto nam je nemoguće, pa čak i da ne smijemo prihvaćati svoja tijela ovakva kakva su sad najveća su prepreka za iscijeljivanje odnosa s hranom. Onog trena kad počnemo izazivati ta uvjerenja počet ćemo napokon transformirati i svoj odnos s hranom. Zato, ako pokušavamo skinuti težinu, a da prije toga nemamo izgrađene temelje zdravog odnosa s hranom, tijelom i kretanjem, koliko god se trudili, opet ćemo se naći u začaranom krugu i koliko god smršavili do prihvaćanja tijela i izgradnje pozitivne slike o tijelu neće doći ako očekujemo da nam je to potrebno za prihvaćanje.

Kad sam vas pitala u anketi zašto mislite da ne možete prihvatiti svoje tijelo, neki od odgovora su bili jako tužni. No nijedan od tih odgovora, koliko god netko vjerovao da je to istina, zapravo je odraz iskrivljenih uvjerenja koja nas je naučilo društvo koje tvrdi da je samo mršavo ili bilo koji ideal ljepote = zdravo, lijepo, uspješno i prihvaćeno.

Želim naglasiti da su u mojoj anketi identične odgovore davale žene u manjim i većim tijelima što potvrđuje da se ne radi o tijelu, već o tome kako ga mi vidimo i kakve smo mu vrijednosti pridali.

Vaše sam odgovore svrstala u 4 kategorije.

  1. Nemoguće je prihvatiti se dokle god imam višak kilograma.
  2. Ako se prihvatim, ostat ću debela/udebljat ću se.
  3. Ako se prihvatim, onda nisam zdrava i šaljem poruku da je pretilost ok.
  4. Ako se prihvatim, nitko me neće voljeti.

Prvi korak ovdje nije sigurno kretati na novu dijetu. Prvi korak u prihvaćanju vlastitog tijela je osvijestiti i izazivati ovakva uvjerenja koja nas očigledno čine nesretnima i živimo zbog njih u sramu uskraćujući sami sebi vrijednost s kojom smo rođeni, kao i sreću. Zato vam želim pomoći u tome iznoseći neke protuargumente na gore navedena ograničavajuća uvjerenja.

1.  Nemoguće je prihvatiti se dokle god imam viška kilograma. 

Jeste li pokušali ili pretpostavljate? Jeste li se ikad sami sebi obvezali da ćete pokušati prihvatiti se sada, a ne čekati dok smršavite? Vrlo je lako doći do tog uvjerenja, istina. S obzirom na to da su sve osobe koje su u odgovorima istaknule da su smršavile i dalje bile nezadovoljne u manjoj veličini, kao i to da su kilogrami vratile, koji bi bio zaključak? Uopće ne kažem da je prihvaćanje tijela lako i da će se desiti preko noći. Ali s obzirom na prošlost, mislim da će svakome od veće koristi biti usmjeriti energiju na prihvaćanje tijela, nego novu dijetu. Prihvaćanje će i pokrenuti napokon drugačija ponašanja s hranom, vjerujte mi.

2. Ako se prihvatim, ostat ću debela/udebljat ću se.

Ovo je možda nerazumijevanje pojma prihvaćanje. Prihvaćanje ne znači odustajanje od sebe. To znači prestanak opiranja onome što jest i poštivanje sebe u sadašnjem trenutku. Jesu li vam neprihvaćanje i mržnja prema vlastitom tijelu ikad ostvarili trajni gubitak kilograma? Jesu li vas trajno i uspješno motivirali i pokretali na zdrava ponašanja sa hranom i vježbanjem? Mržnja/neprihvaćanje su kratkotrajno uspješni pokretači. Promijenimo ponašanje, ali nikad ne uspijevamo dugoročno jer iznutra kroz neprihvaćanje ne možemo promijeniti svoj unutarnji glas.

3. Ako se prihvatim, nisam zdrava i šaljem poruku da je pretilost ok.

Ne prihvaćati ili mrziti svoje tijelo je zdravo? Je li to definicija fizičkog i mentalnog zdravlja? Vjerojatno ne. Voljeti sebe nas ne deblja, a kamoli čini nezdravima, kao što nas mrziti sebe ne čini mršavima ili zdravima. A kako će tko protumačiti našu težinu, to nije u našoj kontroli. Ako i želimo poslati neku poruku, zar ne bi poruka poput “imam viška kilograma, ali odbijam da me to definira kao osobu i biram biti brižna prema sebi izvana i iznutra” bila ljepša poruka, nešto s čime bi ti bila sretnija?

Mislim da je najzdravije što možemo raditi za sebe je brinuti o svom tijelu s nježnošću i poštovanjem kao što bismo brinuli o drugom voljenom ljudskom biću.

Zdravlje je puno više od broja kilograma. Zdravlje je psihofizičko. Mrziti samog sebe i svoje tijelo nikad neće biti zdravo. Ako su misli i emocija mržnje energija koja napaja naša aktivna ponašanja prema zdravlju, ta ponašanja teško da će biti zdrava i da ćemo postići to zdravlje o kojem pričamo.

Zdrave navike možemo njegovati u većem tijelu. I samo zato što za svijet izgleda da se ne trudimo i radimo na sebi, mi smo ti koji znamo da to nije istina.

I kad se već toliko u svim krugovima priča o zdravlju, imam za vas nekoliko pitanja: Što je za vas zdravlje? Kad ste se zadnji put to pitali, razmislili o tome detaljno i dali si detaljan odgovor? Obično je odgovor u tome koliko kilograma moramo izgubiti. Ali po vašim objašnjenjima odgovora dobila sam dojam da nitko od vas nije ostvario to optimalno zdravlje, a ni zadovoljstvo tijelom samo mršavljenjem. Zamišljamo si sebe mršave, ali zamišljamo li si uopće zdrave navike i zdrav mindset koji ta naša zdrava verzija ima?

Vjerujem da će tijelo doći na svoju zdravu težinu kada smo fokusirani na ponašanja s kojima se osjećamo dobro fizički i psihički. Pod ponašanja mislim i na akciju i misli i osjećaje.

Ponašanja usmjerena na zdravlje/zdrave navike:

Zadovoljavanje fizičkih i psihički potreba u trenutku

Raznolika uravnotežena prehrana (dodavanje, ne oduzimanje)

Redoviti obroci

Dovoljna sna i odmora

Redovito kretanje i biranje kretanja koje volimo. 

Ne zaboravimo pritom mentalni dio zdravlja koji je neodvojivi dio zdravih navika.

Kako pričam svom tijelu? Kako sebi pričam? Dobro će ti doći i slušati svoj unutarnji glas – vrijeđaš li se njime i posramljuješ ili podržavaš?

Gledam li svoje tijelo isključivo kao objekt i kroz izgled ili i kroz njegovu funkcionalnost i što mi sve omogućava?

Razvijam li suosjećanje prema sebi? Pokušavam li razumijeti vlastite postupke ili se osuđujem i kažnjavam za sve što napravim, a mislim da nisam smio/smjela?

Istražujete li i izazivate li svoja iskrivljena uvjerenja o hrani i vježbanju?

Zadovoljavate li adekvatno svoje potrebe van spektra hrane i vježbanja (odnosi, druženje, hobiji…)

Ovo su stvari nad kojima imamo kontrolu. Nisu usmjerene isključivo na fizičku tranformaciju što ne znači da kroz dosljednost i vrijeme neće doći i do nje. Poanta je u promjeni dosadašnjeg pristupa i propitivanja vlastite namjere iza želje za fizičkom transformacijom. Najčešće mi ne želimo mijenjati svoje tijelo radi njega samog, već su u pozadini dublje vrijednosti koje ne možemo postići mijenjanjem tijela.

  1. Ako se prihvatim, nitko me neće voljeti.

Sad smo došli do korijena problema, a to je strah od toga da će nas drugi osuđivati, da nas neće prihvaćati i voljeti. A vole li nas debele ako mi sebe ne volimo? Ne voljeti se je preduvjet da te drugi vole? Zar je težina vaša karakteristika? Jedina karakteristika? Vaše misli i osjećaji prema svom tijelu ne mogu utjecati na to kako drugi vide vaše tijelo. Iako izgradnja pozitivne slike o svom tijelu ima utjecaj na to da ti sama budeš boljeg raspoloženja, samopouzdanija u svom tijelu, a time i ugodnije društvo drugima.

Iskreno ja ne bih htjela imati u svom životu ljude koji me vole isključivo na temelju toga kako ja izgledam i koliko kila imam. Volite li vi ljude na temelju toga? Ako sam im sad lijepa i mršava, što će biti ako/kad se jednog dana naboram i udebljam? To što netko mene ne može prihvatiti debelu ili kakvu god, ne govori o meni ništa, već govori o tome da me ta osoba gleda kroz moju težinu i ne vidi kao ono što jesam, a to je ljudsko biće.

Iako je stigmatizacija težine nažalost naša realnost, hoće li nas netko voljeti ili osuđivati ne ovisi o našoj težini. Ljudi komentiraju ljude svih veličina i postoje i ljudi u društveno prihvatljivim tijelima koji nisu sretni u svojim odnosima.

Da bismo prihvatili svoje tijelo moramo svoj fokus prebaciti s toga što drugi misle o nama s toga što mislimo o sebi. To je naš posao. I to je jedino čime možemo upravljati. Nije ugodno biti osuđivan niti krivo shvaćen, ali ako trebamo da nas drugi prihvaćaju kao preduvjet tome da mi sami sebe prihvaćamo, provest ćemo život pokušavajući manipulirati vlastita tijela kako bismo dobili vanjsko odobravanje. To je beskonačan zadatak.

Rad na prihvaćanju našeg tijela mora doći iznutra. Za neke to može značiti rad na iscjeljivanju trauma, a za sve definitivno znači postati svjestan svojih duboko ukorijenjenih uvjerenja koja imamo o svom tijelu i sebi, te ih preispitivati. Na kraju, ovaj nas rad vodi prema oslobađanju od mišljenja drugih i povezivanu sa sobom na toliko drugih razina.

Većina razloga zbog kojih želimo smršaviti može se postići bez skidanja jedne jedine kile.

Ovdje smo pobrkali pojmove tijelo i slika o tijelu. Pozitivna slika o tijelu ne ovisi o vanjskoj promjeni tijela niti približavanju standardima ljepote. Slika o tijelu je način na koji mislimo, osjećamo se, percipiramo i ponašamo se u svom tijelu. To je odnos koji imamo sa svojim tijelom. Zato se ne radi ni o težini ni o hrani. Radi se o nama samima. Kako vidite sebe, kako pričate sa sobom, kako se ponašate prema sebi. To je dio mentalnog zdravlja.

Možete poštovati svoje tijelo i još uvijek imati estetske ciljeve. To dvoje se ne isključuje. Ali moramo biti svjesni namjere koja se nalazi iza ponašanja. Isto tako najveći znak poštovanja prema sebi i svom tijelu u nekim fazama za nekoga može biti staviti estetske ciljeve sa strane kako bi se izgradili prije svega zdrav odnos prema svom tijelu, hrani i kretanju. Micanje mršavljenja iz računica pa bar na neko vrijeme omogućava nam doći do korijenja problema i otkriti koja su to zdrava ponašnja za nas do kojeg možda ne bismo uspjeli doći jer bismo bili usmjereni samo na mijenjanje svoje veličine. Bitan je proces, uvijek se trebamo ispočetka podsjećati. I kako ćete se osjećati i ponašati prema sebi u procesu, tako ćete se osjećati i na cilju. A prema tome i zadržati ili ne zadržati rezultate. A redovitim kretanjem na način koji volimo sigurno ćemo se osjećati fizički bolje. Bilo da pritom mršavimo ili ne. Uravnoteženom prehranom, jedenjem nutritivne hrane u količinama koje našem tijelu trebaju prateći signale gladi i sitosti te kako se osjećamo od koje hrane sigurno ćemo se osjećati odmah fizički bolje. Bilo da pritom mršavimo ili ne. Dopuštajući si odmah raditi sve ono što čekamo da ćemo moći raditi tek kad smršavimo, koliko god izazovno bilo, osjećat ćemo se psihički sigurno bolje. Bilo da pritom mršavimo ili ne. No ako je fokus samo na cilju i određenoj težini, ovo nećemo niti primjetiti.

Ako imamo višak kilograma koje naše tijelo treba otpustiti, zdrava težina nije nešto što postižemo umjetnim putem kako smo pokušavali dosad. To je prirodna posljedica popravljenog odnosa s hranom, kretanje, svojim tijelom i umom (sve ili ništa, perfekcionizam, kad smršavim…, usmjerenost samo na cilj).

Zato, ako želite promijeniti svoje tijelo:

Radite to radi sebe i nikog drugog.

Radite to iz prihvaćanja, ne mržnje. Radite to iz zdrave namjere prema sebi njegujući zdrave navike izvana i iznutra.

Izazivajte sabotirajuća uvjerenja o svom tijelu i gradite pozitivnu sliku o svom tijelu. Ovom u kojem ste već sad. Dok radite na nekom fizičkom cilju, najbitnije je da ne mrzite/odbijate svoje trenutno tijelo, već da i njega u svakom trenutku cijenite.

Prihvatite da tijelo u kojem ćete se osjećati dobro može biti tijelo drugačije od onog kakvo mislite da vam treba da se osjećate dobro.

Nemojte tretirati simptom – težinu. Riješite uzrok – odnos s hranom, tijelom, vježbanjem.

*kad god u tekstu piše debelo, ja tu riječ koristim u neutralnom kontekstu

** tekst je odraz mojih iskustva i razmišljanja

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s