KAKO IZ PREHRANE MAKNUTI KRIVNJU?

Kad ste zadnji put osjećali krivnju zbog hrane i da vas je ta krivnja motivirala da stanete? Vjerujem da je odgovor skoro nikad.

Krivnja zbog hrane je gadno neugodan osjećaj da smo loši ako smo pojeli određenu hranu ili određenu količinu hrane.

Krivnja nas potiče da jedemo još više i nastavimo jesti. Krivnja nije pozitivna motivacija unatoč tome što odluke o dijetama donosimo u krivnji i mislimo da, ako se nećemo osjećati loše i krivo, onda nas ništa neće ni potaknuti na promjenu. Krivnja samo potiče ekstremna ponašanja s hranom – klackanje između restrikacije, kontrole, zabrana i prejedanja, lošeg raspoloženja i slike o sebi, prestanka vjerovanja sebi.

Krivnja je posljedica dijeta i uvjeranja koja godinama skupljamo sa svih strana. Najbolje od svega je što ju često osjećamo toliko intenzivno, a da više nemamo pojma zašto. Netko nam je jednom rekao da je xy hrana loša, a sad se više možda ni ne sjećamo zašto bi ta hrana bila loša i nikad nismo ni preispitali je li to stvarno tako. Ali krivnja i strah su ipak tu. Malo apsurdno čak, jel da? Jednako apsurdno je to da se krivnja oko hrane smatra normalnom. Sjetite se samo koliko ste puta vi ili netko pored vas na glas se optuživali za pojedeno. Postalo je normalnije osjećati krivnju nego biti u redu s onim što jedemo. Ali to nije normalno. Šteti našem zdravom odnosu s hranom. Zašto onda mislimo da nam krivnja služi?

AKO OSJEĆAŠ KRIVNJU ZBOG HRANE, ZNAČI DA KRŠIŠ NEKO SVOJE PRAVILO PREHRANE.

Problem je u tome što mi mislimo da kontroliramo hranu ako imamo pravila, ali u stvarnosti pravila kontroliraju nas. Otud krivnja, strah, anksioznost.

Pravila prehrane uvlače nas u onaj famozni začarani krug. To izgleda ovako nekako:

Nezadovoljna si svojim tijelom ili prehranom → stvoriš neka pravila i slijepo ih se držiš → kontrola ti daje osjećaj postignuća i moći i osjećaš se manje nezadovoljno → kršiš pravilo i osjećaš krivnju (a sasvim je logično da, ako se pravilo ne uklapa u tvoj način života i preferencije da ćeš ga prekršiti) → misliš da je problem u tebi, a ne u samom pravilu → Nezadovoljna si svojim tijelom ili prehranom…

Pametni smo ljudi i trebali bismo znati brinuti o sebi, znati jesti i donositi odluke za sebe bez pravila.

Ali ne, pravila nam daju lažnu strukturu i kontrolu. I razumijem, jer to je zapravo puno lakše nego vjerovati sebi.

A vjerovati sebi i znati jesti onako kako je najbolje za svakoga od nas je moguće. To nije nesposobnost ili nešto s čim se rađaju pojedinci, to je nešto s čime se rađamo svi i što se opet može uvježbati.

Počnite vjerovati u to da vi poznajete sebe i svoje tijelo bolje od bilo koga drugoga.

Odgovori i rješenja su u vama, ne u dijetama, pravilima, myfitnesspalu…

Ne fali nam još savjeta o prehrani, fali nam povezanost s vlastitim tijelom. Ovo je proces i nešto što trebamo raditi iz dana u dan. Odlukom ne završava, nego tek počinje.

Kako se onda riješiti krivnje zbog  hrane? Očigledno tako da maknemo uzrok, odnosno pravila iz prehrane.  Ja sam to radila dosta random, a onda sam shvatila da se to što sam radila može sistematizirati i podijeliti u 5 koraka. Nisam stručnjak i pišem vam iz vlastitog iskustva, ali vjerujem da još nekome ovo može pomoći. U mojoj glavi bilo je nekad 76567533 pravila, danas nema skoro nijednog.

Nazvala sam tu metodu 5P:

  1. KORAK: PREPOZNATI PRAVILO

Ako je pravilo, a mislite da ga kršite, osjećat ćete krivnju, strah, anksioznost. Tako prepoznajete pravila. Pravila su sve što počinje s „ne smijem (jesti)…, moram zaslužiti…“, sve što je crno-bijelo.

Shvatite da postoji velika siva zona između. Npr. ne kažem da je šećer super i da ga treba jesti non stop, ali ekstremno je misliti da je šećer zlo, otrov, da ga se ne smijem jesti ama baš nikad, niti grama.  

Ili drugu razliku između onoga što pravilo je i nije: npr. trudim se uključiti proteine u svaki obrok jer sam primjetila da sam od njih duže sita, no ako ih ne uspijem pojesti u svakom obroku, nema veze (siva zona) ≠ ansksiozna sam jer u danu nisam uspjela pojesti planiranu količinu proteina i sad mislim da će mi se to nekako odraziti na tijelo (crno-bijelo)

2. KORAK: POBITI PRAVILO

Pobiti na način da ga zamijenite razumnom, logičnom smjernicom u prehrani i vlastitim vrijednostima. Formula za brisanje pravila je dakle: logika + vrijednost. To je ono što si želite reći svaki put kada vam se javi krivnja. To je ono što ćete si morati stalno ispočetka ponavljati dok u to ne povjerujete kao što ste povjerovali i u crno-bijela pravila.

Logične razumne smjernice su nutricionističke znanstveno utemeljen smjernice kojima pravilo neutraliziramo. Vrijednosti su za svakoga jedinstvene i pomoću njih unosimo pozitivnu subjektivnu notu u našu prehranu, povećavamo razinu zadovoljstva . Koje su vaše vrijednosti najlakše ćete se sjetiti je tako da se pitate ovo pitanje: Kako se želim osjećati/kako bih se željela osjećati, misliti i ponašati uz hranu kad bih imala zdrav odnos s hranom? Ako treba, promeditirajte uz ovo pitanje, dajte si detaljan odgovor, a ja ću vam dati minijaturan isječak svoje nekad beskonačno duge liste pravila, nekoliko svojih primjera za to kako sam ja to radila i kako i dan danas s nekim pravilima moram raditi:

PRAVILOLOGIKAVRIJEDNOST
Ne smijem jesti kasno navečer.Ako sam gladna, znači da mi tijelo treba i traži hranu, bez obzira na vrijeme. Bolje spavam ako pojedem nešto navečer nego ako idem spavati gladna.Sviđa mi se vježbati slušanje svog tijela, a to znači i jesti kada sam fizički gladna. Volim ritual malog večernjeg obroka, bilo da jedem sama, bilo s nekim u društvu.
Ne smijem jesti bijelu tjesteninu.Bijela i integralna tjestenina možda nemaju identičan sastav, ali nema ni tako velike razlike. Moje tijelo će ugljikohidrate iz bijele tjestenine iskoristiti jednako kao iz integralne tjestenine. Nema mi smisla demonizirati određenu namirnicu, bitno mi je da je moja sveukupna prehrana zdrava.Nekad jedem integralnu, a nekad bijelu tjesteninu i obje su mi prihvatljive. Ja si kuham doma integralnu, a moja obitelj uvijek kuha bijelu tjesteninu, i ja želim bezbrižno uživati u obrocima s njima kad jedem kod njih.
Moram vježbati barem 5 puta tjedno.Očito je da tijelu treba odmor od treninga. Odmor je jednako bitan dio fitnessa i zdravog života kao i trening.Želim uživati u svojim treninzima, a ne ih pretvoriti u mučenje same sebe.
Slatko i junk smijem jesti samo ako je cheatmeal.Cheatmeal je validan pojam, ali meni kao rekreativki nije potreban. Nije mi potrebno ovakvo pravilo da bih mogla jesti što želim, ako to stvarno želim.Želim bezbrižno izaći s frendicama, dečkom, obitelji na neku takvu klopu kad se toga zaželim, a ne po nekom rasporedu i misliti da smijem samo ako sam zaslužila jer sam se do tog trena odricala.

Sad je na vama red!

Možda vam se čini teško, nemoguće, kao puno posla. Puno je posla u početku, i ovisno odakle krećete, moglo bi potrajati, ali zdrav odnos s hranom nema cijenu. Ono što ovdje vježbate je fleksibilnost, točnije mentalna fleskibilnost. Razvijate novi način razmišljanja, iz crno bijelog svijeta i opsesiranja hranom prelazite u sivu zonu, vježbate povezivanje sa svojim tijelom i učite što je balans i stvarno zdravo za vas.

3. KORAK: PONIŠTITI PRAVILO

Poništiti pravila u prehrani kojih ste se dosad slijepo držali i koji su vam izazivali krivnju. To ćete napraviti samo tako da radite kontra njega. Nema druge, jer u teoriji možemo znati puno, no dok to ne napravimo u praksi, ništa nećemo promijeniti.

Gladni ste u 9 navečer, a pravilo kaže da ne smijete? Jedite!

Zaželjeli ste se čokolade, a pravilo kaže da ne smijete jesti slatko? Otrgnite kocku, dvije, tri i pojedite.

4. KORAK: PROMATRANJE

Ovo je zapravo mindfulness, no ne volim tu riječ, jer možemo mi pričati o mindfulnessu koliko god želimo, no dok stvarno ne počnemo to vježbati, nećemo shvatiti što je to, koliko god na racionalnoj razini navodno bilo jasno.  Mindfulness jest zapravo promatranje sebe u trenutku bez prosuđivanja.  Podrazumijeva osvještavanje svojih misli, emocija, svega što se događa oko nas i s nama i što manje automatiziranog nesvjesnog razmišljanja, a time i postupanja.  

Zato je 4. korak u ovome promatranje. Da u trenutku kad se nađemo s hranom, osvijestimo pravilo i krivnju.

U ovom slučaju to bi bilo:

Jesam li gladna? Koliko? Trebam li jesti odmah ili mogu pričekati još malo?

Što bih sada stvarno voljela pojesti? Koliko procjenjujem da mi količinski treba hrane da bih bila sita iduća 3 do 4 sata?

Želim li samo neki manji međuobrok zapravo?

Jedem li ovo jelo jer stvarno želim ili zato jer mislim da je to nešto što moram i smijem?

Koliko sam sita? Trebam li pojesti još ili mi je dosta?

Koliko me ovo jelo zadovoljilo? Je li mi bilo zadovoljstvo ili sam zapravo željela nešto drugo? Želim li i dalje jesti nešto i što to?

Osjećam li strah, krivnju, Koje se pravilo krije iza toga? Je li pravilo realno i razumno? Želim li to osjećati?

Jedem li nešto što mi je zapravo zabranjeno? Potiče li me ta zabrana za zapravo jedem još i još iako više fizički nisam gladna?
⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀
Jako je bitno da što god stvarno želite, što god se stvarno događa, ne prosuđujete kao dobro ili loše. Sve samo je.

Iako se čini kao puno napornog posla i kao pretjerano razmišljanje, ovo je suprotno od opsesivnog razmišljanja o hrani koje nam stvara stres.

Velik broj nas zna samo za dvije razine gladi/sitosti: Umiremo od gladi ili smo prenatrpani i dva mindseta: jesti ono što smijemo/ono što ne smijemo i pretjerano paziti na prehranu ili biti u brain shutdown modeu i totalno zanemariti sve što jedemo.

Promatranje će vam pomoći da dođete polako u sredinu ovog spektra i počnete raspoznavati nijanse u tome kako se osjećate i što i koliko vas tijelo stvarno traži.

5. KORAK: PONAVLJANJE

Nema druge.

Ponavljanje je majka znanja, ne kaže se bezveze. Kako ćete si inače nešto usaditi kao novo uvjerenje i naviku, ako ne ponavljate to u praksi? To ste isto raditi i kad ste si usadili pravilo koje vam nije služilo, sad samo to radite svjesno.

U početku će biti straha i krivnje. Ali iz ponavljanja u ponavljanje smanjivat će se i postajat će lakše. Dok jednog dana ne shvatite da je nestalo, da nema krivnje. Da ste uživali u obroku ne prosuđujući njega i sebe. Da ste bili prisutni uz ljude s kojima ste jeli.

To vam želim od srca. Da vam 6. korak budu pobjeda i ponos na sebe.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s