OTKRIJ FAKTOR ZADOVOLJSTVA – 6. PRINCIP INTUITIVNOG JEDENJA

Zadovoljstvo je jedan od ključnih faktora intuitivnog (čitaj svakog) jedenja jer želiš li biti dosljedna u svojoj prehrani, želiš li se dugoročno i lako uspjeti pridržavati određene prehrane i mijenjati navike, moraš i uživati u tome kako jedeš. Hrana i zadovoljstvo idu uvijek skupa, da znam. Što sad izmišljam onda? Pa možda ne izmišljam, nego osvještavam.  Jer u današnjem svijetu gdje prevladavaju prehrambena pravila i jedenje na brzinu, skoro pa smo zanemarili zadovoljstvo u samom iskustvu jedenja.

Faktor zadovoljstva odnosi se na to koliko se iz dana u dan osjećaš zadovoljnom svojom prehranom. Ne jela sam super savršeno zdravo ili uspjela sam se oduprijeti čokoladi. U odupiranju nečega što želim rijetko kad ima zadovoljstva. Nešto je drugo u pitanju.

Svatko od sebe ima svoju definiciju zadovoljstva prehranom. Ili bi barem trebao imati. To bi za početak značilo ne slušati druge o tome kako trebamo jesti, nego slušati sebe, svoje želje i ono što odgovara tebi.

Iskustvo zadovoljstva nije isto što i sitost. Siti možemo biti bez i da smo zadovoljni obrokom koji smo upravo pojeli. Zadovoljstvo uključuje ugodnu fizičku sitost, ali i zadovoljstvo okusom i izborom namirnica te ugodno iskustvo samog jedenja.

Vrlo često o ovome uopće ne razmišljamo, što iz nedostatka vremena, volje ili pak radi zdravlja, izgleda, itd. Da, prehrana je za zdravlje vrlo bitna. Ali i za zdravlje i za izgled bitno je i zadovoljstvo prehranom (i još mnogočime).

Nesvjesno jedenje također je neprijatelj zadovoljstva: koliko puta samo jedemo istovremeno tipkajući poruke, skrolajući po fejsu, pred kompjuterom ili televizorom, u hodu… Zato makni mobitel, isključi kompjuter i televizor, sjedni kad god možeš i dopusti si uživati u svom jelu. OK, nekad će se desiti da obrok i ne može biti iskustvo iz snova i to je sasvim normalno. No traženje sveukupnog zadovoljstva u prehrani, kad jedeš ono što stvarno želiš u okruženju u kojem uživaš  put je prema zdravlju.

Ja sam ovo zadovoljstvo počela shvaćati kao umjerenost i uravnoteženost. Nekad mi želju za slatkim zadovolji proteinska čokoladica. Nekad ona jednostavno ne može zamijeniti red prave čokolade (i na kraju ću pojesti oboje jer se nisam slušala u početku). Ili pokušaji da jedemo zdravo pa biramo bezukusne salate i sl. Napunim trbuh, ali um mi neće uvijek do kraja biti zadovoljan.

Ako zamislim ljestvicu za mjerenje zadovoljstva u prehrani od 1 do 10, onda bi 1 bilo vrlo nisko zadovoljstvo, ili nije pretjerano fino ili se i ne osjećam baš najbolje nakon obroka koje jedem ili umirem od gladi, ili konstantno bih jela nešto, a da možda ni nisam gladna (npr. slatko, junk i sl.), ili jedem samo ono što mislim da moram, npr. suhu piletinu i brokulu i mrzim cijeli svijet.

10 je potpuno suprotno: brain shut down mode i jedem sve što postoji, uopće me nije briga. Očito bi idealno bilo stalno biti negdje na sredini. Sredina bi bila: super sam zadovoljna, sve je fino, zadovoljavam svoje nutritivne potrebe, ali i želje za određenom hranom i sve to uglavnom kad sam fizički, a ne emocionalno gladna.

Uglavnom, poanta je: Zašto si ne bismo dali dopuštenje da se nalazimo negdje u sredini? Da nađemo nešto što će nas zadovoljiti, ali neće biti ili sve ili ništa? Tražeći svoj recept za umjerenost i uravnoteženost izbjeći ćeš ekstreme i napredovati tamo gdje želiš.

Dakle, umjesto da se totalno isključimo od sebe, ili zbog pridržavanja dijetnih pravila, ili potpunog zanemarivanja prehrane, zašto ne bismo trenirali to da ostanemo u trenutku i prisjetimo se ciljeva, ali i ciljamo na zadovoljstvo?

Kako pronaći to zadovoljstvo? Zadovoljavati i potrebe i želje. Pitaj se što stvarno želiš jesti, od čega ćeš se osjećati dobro, koja ti hrana odgovara baš u ovom trenutku? Koji okusi, arome, tekstura, toplo ili hladno? Što možeš dodati svojoj prehrani da podigneš razinu zadovoljstva? Začine, umake, boje, itd.?

Meni je biti na sredini ljestvice postalo zapravo bitno i normalno kod svakog obroka svaki dan. I kad jedem desert i kad jedem salatu.

Na slici je jedan od mojih primjera za tu sredinu, ova divovska kebab pileća salata za koju mi treba dobrih 20ak minuta da ju pojedem: hrpa hrskavog povrća, mekana marinirana piletina, feta sir, dressing od jogurta.

I onda, gdje si ti na ljestvici zadovoljstva? A gdje želiš biti?

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s