POŠTUJ SVOJU SITOST – 5. PRINCIP INTUITIVNOG JEDENJA

Slušaj tjelesne signale koji ti poručuju da više nisi gladna. Promatraj znakove koji pokazuju da si taman/ugodno sita. Pauziraj na pola obroka i promotri koliko ti je sada hrana ukusna i koja je tvoja trenutna razina sitosti. Možda shvatiš da hrana nije toliko fina kao na početku i da si pojela dovoljno. Možda shvatiš da, ako uzmeš još jedan veliki zalogaj, počet ćeš osjećati da ti je možda ipak previše. Počni preispitivati i upoznavati vlastiti sustav navigacije za sitost.

Baš kao što tijelo ima urođenu sposobnost da nam signalizira potrebu za hranom kroz glad, signalizira nam i kad mu je dovoljno pomoću signala sitosti. Znati stati kad smo ugodno puni zahtjeva praksu, no nije tako teško. Uz mindfulness, tj. usredotočenu svjesnost tijekom obroka, ubrzo ćeš se povezati sa svojim tijelom i poštivanje svoje sitosti i vjerovanje sebi pored hrane postat će ti prirodno.

Ovaj princip djeluje poprilično očito, zar ne? No koliko ga zapravo prakticiramo? Ovisi o tome kakve smo navike usvojili od malih nogu do toga jesmo li stalno na nekakvim dijetama na kojima se sitost i zadovoljstvo poprilično zanemaruju.

Digni ruku ako spadaš u katergoriju onih koji počiste sve na tanjuru, kategoriju „rupa bez dna“ ili „ako je fino, jedem dok ima“. Ja sam definitivno bila u sve tri kategorije.  Vrlo često takve navike da ispraznimo tanjur počinju još dok smo mali, jer ako ne pojedemo juhu, meso, krumpir i salatu, neće biti deserta. Vrlo često navike jedenja pokupimo od naše okoline nikad ne propitkujući sebe. U mojoj obitelji oduvijek su svi punili tanjur 2-3 puta pa sam tako i ja. Mislila sam da je to normalno, vrlo često sam jela dok ne bih bila puna misleći da je i to normalno. Onda sam primjetila da postoje ljudi koji hranu stave u tanjur samo jednom, a onda čak ni ne pojedu sve. Mislila sam da su oni „čudni“ i pitala se zašto ne jedu još, ako je nešto tako fino.

Dok sam bila na raznoraznim dijetama, išla sam u drugu krajnost, kontrolirala sam svaki zalogaj i vrlo često nisam jela dovoljno da bih se zasitila, a kad sam jela nešto što bih smatrala cheatom, opet bih zanemarivala sitost jer treba pojesti sve s obzirom da neću to jesti u dogledno vrijeme. Početi napokon prepoznavati i slušati svoje signale sitosti bio je i još je uvijek proces. Prvih nekoliko mjeseci jela sam većinu obroka u količinama na koje sam navikla i teško je bilo stvarno se sjetiti biti usredotočen i slušati svoje tijelo. Što to uopće znači?, pitala sam se svaki put kad sam shvatila da mi baš i ne ide. A onda jednog dana samo shvatiš da ide sve lakše i lakše i da ipak prepoznaješ što ti to točno tvoj trbuh poručuje.

Očito je da nije ugodno kad se prenatrpaš i nakon obroka nisi za ništa, kao što nije ugodno ni ne pojesti dovoljno i ostati nezadovoljan.

Sasvim je normalno da će ti trebati vremena da se povežeš s tim signalima i prokužiš svoju razinu ugodno sita. Uz ovaj princip intuitivnog jedenja dolazi skala gladi i sitosti koja ti može biti poprilično korisna u ovome. Skala gladi i sitosti ide od 1 do razine 10. 0 je onaj osjećaj kad umireš od gladi i ne možeš više razmišljati o ama baš ničemu, dok je 10 onaj neugodan osjećaj sitosti, prenatrpanosti, kad nisi za ništa osim da se izvališ na krevet dok to ne prođe. Gdje bi onda bilo najbolje navigirati svoju glad i sitost? U najidealnijim slučajevima navigirati glad o 3 do 5 jer sve ispod te pretvara u onog gladnog gremlina koji nije svoj, a sitost od 7 do 8, jer tu ćeš uvijek biti dovoljna sita i zadovoljna, a opet spremna dalje nastaviti sa životom lagodno i s dovoljno energije. Ovo barem vrijedi za mene, ti kod sebe možda prepoznaš drugačije obrasce.

SKALA GLADI I SITOSTI.pngSkala gladi i sitosti: opisi su preuzeti iz knjige Intuitivno jedenje, obogaćeni ili malo izmijenjeni na temelju mog iskustva  

Najjednostavniji način da počneš prepoznavati i poštivati svoju sitost je uvoditi redovite obroke tijekom dana. I dalje prevelik broj ljudi kao gorivo tijekom dana uzima samo kave i neredovite brzinske obroke i nije onda čudno da na kraju dana pregladnjeli ne mogu stati jednom kad krenu jesti. Zapamti da uz bezuvjetno dopuštenje da jedeš nema potrebe da se prenatrpaš i da je cilj biti ako ne uvijek, onda većinu vremena sita i zadovoljna.

Ništa nije neuspjeh. Gledaj na ovo sve kao na sakupljanje informacija o samoj sebi, ništa više i ništa osobno. Odnosno, nemoj zaboraviti da je intuicija veliki dio intuitivnog jedenja. A intuicija nikad nije strogo pridržavanje pravila, za ne? Upravo suprotno. Ona je onaj glasić koji povezuje tvoj um, tijelo i srce (da se izrazim slobodno, a opet ne pretjeram). Dakle, ona je dio tijela (u ovom slučaju slušanje signala gladi i sitosti), ali nije samo tijelo. U obzir ulaze i logika i okolina i ono nešto što ni ti sama nekad ne razumiješ, ali osjećaš da je to to jer te ispunjava nekim neobičnim uzbuđenjem. Zato imaj na umu da je normalno ponekad pojesti malo previše i da intuitivno jedenje nije način prehrane koji uvijek strogo zahtjeva pridržavanje principa gladi i sitosti. Danas biram stati jesti prije nego ispraznim tanjur ili preskočiti desert jer osjećam da mi je dosta i da će mi inače biti previše, a vraćam se na posao. Sutra biram pojesti cijeli komad torte jer ovaj komad torte vrijedi. Nekad ulaze i drugi faktori u igru, i ti najbolje znaš što je za tebe u tom trenutku najbolje. Bitno je uvijek ostati fleksibilan, otpustiti bilo kakva pravila dijeta i biti ok sa sobom jer uvijek činimo najbolje što znamo.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s