POMIRI SE S HRANOM – 3. PRINCIP INTUITIVNOG JEDENJA

Moj omiljeni, vjerojatno jer mi je bio i najteži za svladati.

Pogled na hranu postao je generalno crno-bijeli, i među onima koji brinu o tome što jedu, pa tako i među onima koji ne troše previše mentalne energije na to smiju li nešto jesti ili ne. Istina je da postoji nutritivno bogata i nutritivno siromašna hrana, no nijedna od njih nije dobra ni loša, niti ima moralno značenje. Govoriti možemo samo o sveukupno kvalitetnoj ili nekvalitetnoj prehrani. No ovdje se zapravo radi o tome imamo li zdrav ili nezdrav odnos prema hrani. Jer jesti samo zdravo, a ne moći jesti nezdravo bez grižnje savjesti, mentalno nije zdravo. Cilj je emocionalna neutralnost kad je u pitanju hrana.

Kako steći opet taj zdravi odnos prema hrani i ne prosuđivati sebe moralno na temelju odabira hrane?

Daj sama sebi bezuvjetno dopuštenje da jedeš! Da jedeš ono što stvarno želiš, bez ikakvih uvjeta po kojima bi to trebala zaslužiti. Misliš li da neku hranu ne smiješ jesti i braniš li si jesti ju, prije ili kasnije ćeš osjetiti nekontroliranu želju za zabranjenom hranom. Kad napokon popustiš, lako može doći do (kompulzivnog) prejedanja, efekta Posljednje večere i na kraju, ogromne grižnje savjesti i srama.

Ovo ti možda zvuči zastrašujuće ili nemoguće, ali ta bezuvjetna dozvola zapravo ima magični efekt:

Hrana više nema moć nad tobom, i ti preuzimaš djelotvornu kontrolu za svoj život.

Prestaješ biti opsjednuta hranom i ne trošiš svoju mentalnu energiju više na nepotrebne stvari i možeš početi normalno živjeti.

Otpuštaš perfekcionizam i polako gradiš svoj uravnoteženi način prehrane. Koji, gle čuda, funkcionira i uopće nema za posljedice sve ono čega si se bojala.

Napokon možeš zaključivati što stvarno želiš jesti i što ti tijelo traži. Shvatiš da su čokolada i salate dio kvalitetne prehrane i da, prakticirajući raznoliku prehranu, osjećaš se dobro i fizički i mentalno.

Odluke o tome što ćeš jesti donosiš u sadašnjem trenutku, a ne na temelju toga jer se moraš iskupiti za to si jela ranije ili jučer, ili toga što ćeš jesti kasnije.

Brišeš neugodne emocije i ponašanja poput krivnje, srama, optuživanja, kažnjavanja vezano za hranu.

Odjednom shvatiš da više ne razmišljaš i ne želiš toliko jesti svu hranu koju si si branila. Mogu proći dani, a da ne jedeš ništa od bivše zabranjene hrane, jednostavno zato jer ti nije padalo na pamet da ju jedeš.

Ali ako si dopustim jesti što stvarno želim, jesti ću samo junk i slatkiše, i to možda u ogromnim količinama, a to nije zdravo i udebljat ću se.

Probaj pa ćeš vidjeti je li stvarno tako. Jer nije. Slušanje signala gladi i sitosti ulazi u obzir isto. Tu i tamo najesti se da moraš otkopčati hlače je ok, ali stalno tako, stvarno nije fizički ugodno, jel da? Da ti se recimo stalno jede samo pizza jer si si ju napokon dopustila, vrlo brzo bi ta pizza izgubila čar, možda ti se čak i zgadi na neko vrijeme i poželjet ćeš nešto drugačije i laganije. Sjeti se samo kako ti je na putovanjima kad se većina obroka sastoji od street fooda. Već nakon 3 dana sanjaš bakinu juhu i moliš ju da te dočeka s juhom i kuhanim ručkom.

Ono što je meni najviše pomoglo bilo je konstantno izlaganje mojoj zabranjenoj hrani. Planirano izlaganje, kao npr. svaki dan ću nakon večere pojesti 5 napolitanki . Samo tako sam mogla početi vjerovati samoj sebe. Samo tako ta je hrana mogla izgubiti svoje zabranjene čari i postati neutralna. Samo tako sam izgubila potrebu pojesti cijeli paket napolitanki odjednom dok mi fizički ne bi bila muka.

Napravi popis svoje zabranjene hrane, razmisli zašto si si ju zabranila, odakle je došla informacija da si ju moraš zabraniti i je li to stvarno istina?

Daj si vremena i odluči sama sebi početi vjerovati.

Odaberi neku hranu koju si si zabranila jesti, a vrlo često bi ju jela. Odredi neku razumnu količinu te hrane koja bi te zadovoljila i dopusti si jesti ju svaki dan. Promatraj kako se osjećaš i koje ti misli dolaze oko te hrane. Možda zvuči nemoguće i zastrašujuće, ali vjeruj mi, dopustiš li si red čokolade svake večeri, 7 dana u tjednu, tvoji će rezultati biti daleko bolji od toga da 5 dana jedeš savršeno, a onda zadnja 2 pojedeš tri puta više nego što bi pojela da si jela svaki dan umjereno.

Promatraj kako restrikcija, i kognitivna i kalorijska, djeluju na tebe. Kako se osjećaš zbog toga i koliko te to često na kraju odvede do pretjerane konzumacije te iste hrane koju si si zabranila.

Kako bi bilo za tebe pomiriti se s hranom?

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s