MOŽEMO LI STVARNO ZAVOLJETI SVOJE TIJELO?

37853261_1980335198664419_5056769639611105280_n

Voli svoje tijelo!?!

Što stvarno znači voljeti svoje tijelo? Zar je to stvarno do kraja moguće? Voljeti svoje tijelo je praksa (da, svakodnevna praksa) i različita je za svakoga. Voljeti svoje tijelo ne možemo na osnovu nečeg što nam drugi kažu, već mi sami to definiramo. Na sreću!

Samo voli svoje tijelo…

Ovo je jedna od onih pozitivnih rečenica kojom se razbacujemo uokolo po svim mrežama. Ne znam za tebe, ali meni dođe jedino da okrećem očima kad to negdje vidim.

Ako je netko dugo vremena isfrustriran svojim tijelom, kako će samo tako stati pred ogledalo i zavoljeti se? U takvom slučaju, dati nekome takav savjet najveća je moguća glupost. Sjeti se samo kako se osjećaš, kad ti netko, dok kipiš od bijesa, kaže da se smiriš. Tek onda se razbijesniš i dođe ti da ga zadaviš.

Put od nezadovoljstva do stanja da zavoliš svoje tijelo nije jedan korak ili skok. Jer priče koje smo si o svome tijelu napričali ili koje su nam nametnuli duboko su nam se urezale, dugo smo si ih ponavljali. Tako da će trebati vremena da ih i otpustimo i promijenimo.

Voljeti svoje tijelo za mene je bila odluka, ali i praksa na dnevnoj bazi. Još uvijek je, nakon dugo vremena.

Što stvarno znači voljeti svoje tijelo? I može li se to stvarno postići?

Ne mogu ti točno reći jer tvoja će praksa ovisiti o tome gdje se ti trenutno nalaziš sa svojim uvjerenjima o sebi i o tome što želiš postići.

Bit će tu dubljeg posla od onog da samo stanemo pred ogledamo i govorimo si: Predivna si. Volim te. Vrijediš.

Najbolja je vijest u svemu tome da te negativne priče koje imamo u svojim glavama o svojim tijelima su samo – priče. I Djed Božičnjak je priča koju su nam puno puta ispričali pa ne vjerujemo u nju. To je nešto što su nam rekli ili smo si rekli toliko puta da nam je jednostavno postalo uvjerenje. No uvjerenje ne mora biti istina. Samo ga trebamo osvijestiti, a onda svjesno mijenjati.

Put do toga da zavolimo svoje tijelo za svakog je drugačiji, ovisno o tome gdje su na ljestvici mrzim svoje tijelo/odvratna sam/skrivam dijelove tijela koje mrzim odjećom do osjećam se ugodno u svom tijelu i nemam problema s njim, pa čak mogu reći da ga volim.

Zapravo prvi i najvažniji korak uopće nije pokušavatii zavoljeti svoje tijelo, nego – prihvaćanje!

Tek nakon toga slijedi ljubav. Jer teško da ćemo nešto zavoljeti ako se tome odupiremo. Lagali bismo sami sebe i radili si samo još veću štetu.

Kako se prihvatiti? Budi objektivna prema svome tijelu!

Nije poanta, pogotovo ne u početku, da staneš pred ogledalo i kad počneš skenirati svoje „viškove“ i „mane“, zavoliš to odmah. Puno je veća moć u tome da budeš u stanju gledati to što inače ne voliš bez da tome pridaješ negativne konotacije. Vidjeti celulit ili debele ruke i pomisliti samo Celulit. Ili Ok, imam salo na rukama. I točka. Kraj rečenice. Kraj misli. Bez ljepljenja dodatnih negativnih misli na to prvu početnu. Bez određivanja vlastitog morala i vrijednosti kao osobe na temelju celulita i sl. Nije poanta negirati to da imamo celulit, salo i sl., poanta je u tome da im ne dodjeljujemo nikakvo značenje. Poanta je u tome da prihvatimo sve što jesmo i imamo. Još jedna stvar, nije cilj u tome da te misli kojima se degradiramo nestanu, vrlo vjerojatno neće. Bit je u tome da smo OK s njima. To što se javljaju ne znače da su istinite ili loše. Najbitnija je naša reakcija na njih. Ovo je zahtijevalo od mene, i još uvijek zahtjeva, puno umnog rada, no isplati se, jer učinilo je i pravo čudo, veliku promjenu u mom načinu razmišljanja i procjenjivanja sebe.

Voljeti svoje tijelo nije cilj, nego dnevna praksa kao što sam već rekla. Nelinearna praksa da budem točnija. Između točaka A i B i C itd. puno je posla. Puno dnevne prakse. Dio te prakse je objektivno gledati i na svoje tijelo i objektivno govoriti o njemu. Ali i o tijelima drugih žena, ne uspoređivati se s njima, nego vidjeti različitost. Dio te prakse je mijenjanje priče koju smo si pričali prije. Ili koju su nam ispričali drugi.

Kao što sam rekla, ja ovo prakticiram već dugo vremena no i dalje imam loših trenutaka, trenutaka frustriranosti. Hoću li ikad doći do točke Ž i je li to moguće, ne znam, no nije ni bitno. Primjećujem ipak svaki put veliki napredak u odnosu na to gdje sam bila nekad. Prepoznam skoro pa odmah te negativne misli koje me spuste i u stanju sam im reći da su glupe i da odjebu (sorry na izrazu, inače nikad ne psujem, ali doslovno im to kažem i poprilično pali, oslobađajući je osjećaj). Ne kontroliraju više moje ponašanje i to kako ću tretirati samu sebe. Neću se zbog njih skrivati, krenuti na dijetu ili pretjerivati s vježbanjem. Nastavit ću normalno sa životom kako bi to napravila da se nisu pojavile. Jer moja je definicija ljubavi prema svome tijelu to da ga prihvaćam kakvo god da je, da brinem o njemu i kvalitetnom prehranom i svakodnevnim kretanjem jer znam da je tu da bi se kretalo, a ne sjedilo. Ne kažnjavam ga jer sam dan prije pojela previše hrane, krećem se na način koji volim i u teretani i van nje, uvijek hodam kada imam priliku.

A na kraju krajeva, savršeni izgled tijela i nije nešto čime doprinosimo svijetu i drugima. Tvojoj najboljoj frendici vjerojatno je na dnu popisa bitnih stvari kod tebe i za vaše prijateljstvo to kako izgledaš. Frendica si joj zbog svoje osobnosti. Svojim kolegama na poslu isto. Cijene to zbog toga što radiš i tvojih vještina. Ne toga kako izgledaš. Zašto onda ti sama na sebe ne bi tako počela gledati?

Isto tako, svatko od nas ima svoju definiciju toga što za njega znači voljeti svoje tijelo. Meni je puno vremena trebalo da shvatim da je tijelo zapravo odraz mog života. Što točno mislim? Dok donosiš svoju definiciju toga što za tebe znači voljeti svoje tijelo, fokusiraj se ponajprije na to što za tebe znači voljeti svoj život i živiš li ono što stvarno želiš živjeti i radiš li na tome da to ostvariš? A ne na to kakvo tijelo želiš imati. Mislim da ako uzmeš u obzir to, promijenit će ti se i energija. A samim time i odnos koji imaš prema svome tijelu. Iznutra ćeš napokon moći odašiljati nešto sasvim drugo.

Sjeti se samo kako si izgledaš kad se osjećaš dobro, kad si sretna. I kako nema te šminke koja te može uljepšati tebi samoj kad se loše osjećaš.

37907266_1980328668665072_6781763148614467584_n

Pred sam kraj, pozivam te da sama sebi iskreno odgovoriš na pitanja o kojima sam pisala i započneš svoju dnevnu praksu. No ne čekaj trenutak da budeš spremna, kreni odmah sada!

Promatraj što razmišljaš o svome tijelu, što si govoriš u sebi, ali i drugima o svome tijelu. Neutralno, negativno ili pozitivno? Ako su tvoje misli i riječi negativne, pokušaj biti objektivnija kako bi mogla početi odvajati misli od tih negativnih definicija.

Definiraj što za tebe znači voljeti svoje tijelo (već ovo sada, a ne ono o kojem sanjaš). Što bi praksa na dnevnoj bazi za tebe podrazumijevala?

Ako su tvoje misli o tvome tijelu negativne i čine te nesretnom, pokušaj se okrenuti unazad i otkriti odakle one potječu? Sada kada to znaš, možeš li činiti nešto da te misli preoblikuješ? Koju bi priču radije voljela čuti u svojoj glavi?

Ako je tijelo odraz života i imaš mogućnost fokusirati se na kreiranje kvalitetnijeg načina života, a ne fokusiranja na tijelo, kako bi željela da tvoj život izgleda? Koju akciju bi voljela i možeš poduzeti već danas? Koju sutra? Koju prekosutra?…

I za kraj, mali, ali veliki hint s čime možeš započeti svoju praksu: nije stvar u tome da se natjeraš voljeti nešto, već pronađi nešto što ti se već sviđa.

37844386_1980329771998295_3432452685171785728_n

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s