KAKO PRONAĆI I ZADRŽATI MOTIVACIJU?

Motivacija…

nešto s čime se malo mučim u zadnje vrijeme… Dolazim u teretanu ujutro i jedva čekam da izađem. Dolazim doma i sve planirane radnje odgađam i odugovlačim.

Nekad mi se čini kao da su neki ljudi uvijek, ali ama baš uvijek motivirani. A ja pripadam onima manje sretnima kojima Bog nije dao taj dar. Dar? Ili je motivacija nešto drugo?

Što je to uopće motivacija?

Kako mi to zamišljamo i kako stvarno izgleda?

Koliko stvarno treba biti motiviran? Ili u igru ulaze i neke druge stvari?

Ali opet znam da mi se ovo gore navedeno krivo čini. Istina je da svi – pa i oni čiji životi izvana izgledaju savršeno – muče nekad muku s motivacijom.

Ja trenutno očito i definitivno da.

Oni „odabrani sretnici“ samo su prošli više toga i prokužili cijelu tu stvar s motivacijom. Znaš onaj crtež “expectation – reality” toga kako izgleda uspjeh? Pa nešto slično tome je i s motivacijom. Odnosno, motivacija ne mora za uspjeh biti uvijek visoka i linerana. A nikad ni nije. Baci pogled na graf koji prikazuje kako moja i tvoja i svačija motivacija u stvarnosti izgledaju.

graf

Opisat ću ga u drugom licu, no mogla bih uredno i u prvom. Objasnit ću ga na vlastitom primjeru s kojim se sigurno većina može poistovjetiti.

  1. FAZA: MOTIVACIJA DO NEBA/NA VRHU/JA TO SVE MOGU!

Postavljaš cilj! Recimo da donosiš novogodnišnju odluku da ćeš smršaviti. Upisuješ teretanu, nabavljaš novu robu za trening, nabaviš i suplemente, downloadaš program svoje najdraže instagram fitnessice, napuniš frižider #clean #fitness namirnicama s planom da ničemu nezdravomu nećeš ni prismrditi idućih mjeseci i postavljaš poprilično visoka nerealna očeivanja (a da nisi toga svjesna) i napraviš savršeni plan u kojem u ničemu nećeš pogriješiti. Plan funkcionira. Pridržavaš ga se. Toliko si motivirana da pucaš od uzbuđenja – ostvarit ćeš svoj cilj, a uzbuđenje dodatno pojačavaju i prvotni brzi rezultati. A onda slijedi…

  1. FAZA: PAD MOTIVACIJE/ ŽIVOT NIJE FER!

To je onaj dio kad se rezultati usporavaju, lagano kiksamo i vidimo da smo se malo preračunali u početku, da ne ide to baš tako kako smo si isplanirali. Počnemo frustrirati oko svog napretka. Nisam dovoljno smršavila, ruke su mi i dalje debele, guzica puna celulita… a jedem zdravo i ubijam se u teretani. Zašto????

I onda…

  1. FAZA: PROPAST/ NIJE TO ZA MENE – ODUSTAJEM!

To je ili onaj dio kad promjene dolaze ili jako sporo, ili stagniramo, ili sve više gomilamo frustracije iz 2. faze,  ili je to onaj dio kad žešće „skiksamo“, kad popustimo pred nečim što smo si ukraćivali i mislimo da smo upropastili sve dosadašnje dane truda, pa nakon jednog keksa ispraznimo kutiju, pa frižider, pa špajzu… idući dan ti bude muka pa preskočiš trening, misliš da ti nema pomoći i još uvijek živiš u jučerašnjem danu grizući se zbog svega što si učinila jučer. Trebala sam ovo, ono, kako sam mogla… i nakon jedne ili nekoliko ovakvih faza – odustaješ!

E to je motivacijska zamka. Dio procesa kada nas se testira. Koliko stvarno želimo svoj cilj? Činimo li ga iz pravog razloga? Mijenjamo li uistinu svoje navike ili smo u život uveli samo nerealna očekivanja i glupa pravila?

U ovom ti se dijelu otkrivaju svi ti odgovori i hoćeš li uspjeti ili nećeš, odnosno život ti jasno servira pouku i trebaš li nešto mijenjati.

Kad je najteže, to je znak da je ono najbolje jako blizu. Iskoristi to da opet kreneš u smjeru u kojem želiš i fokusiraj se na to kako se osjećaš kad radiš nešto dobro za sebe i kako se želiš osjećati, tj. osjećaj se odmah onako kako bi se osjećala da već jesi na svom cilju.

Tu onda ili završava 3. faza tvojim odustajanjem, ili započinje četvrta faza, a to je

  1. FAZA: RAVNOTEŽA

Onaj dio koji su oni „vječno motivirani“ uspjeli prokužiti. I ne, to nije faza u kojoj je linija koja na grafu pokazuje motivaciju ravna i na visokom, nego je negdje na sredini i u obliku malih valova koji na kraju krajeva s usponima i padovima nekako dođu u dobru staru ravnotežu. Jer oni koji žive u 4. fazi prihvaćaju opadanje motivacije kao normalno, ne grizu se oko toga i kad uvide da su malo zalutali, promisle zašto i nastave dalje ne grizući se oko toga. Pa nekad ti se neda ni otići u shopping, na kavu s frendicom, ustati iz kreveta da odeš na WC – zašto bi ti se onda uvijek trebalo dati trenirati i „savršeno“ jesti?

A kako onda doći do te 4. faze?

Prvo, prihvati situaciju i da je to što ti se dešava sasvim normalno. Motivacija i rezultati su u početku uvijek visoki, i sve to polako s vremenom opada, no to ne znači da ne napreduješ. To je zapravo znak da napreduješ koliko god zvučalo kontradiktorno. Kad učiš strani jezik ili svirati gitari ili navedi bilo koji svoj primjer, činiš pogreške i idući put znaš gdje se više potruditi ili što radiš krivo. Isto je i s prehranom. Učiš li jesti zdravije, isto ćeš raditi „greške“ i „greškice“, stagnirati i sl. Zašto tome dajemo drugačiji pristup? Kako bi znala da napreduješ ako nikad ne padneš? Uzimala bi sve postignuto zdravo za gotovo prije ili kasnije.

Drugo, sagledaj situaciju hladne glave. Npr. ako pokušavaš smršaviti, i više ne mršaviš, to ne znači da si fail, nego može značiti milijun stvari –  da se tijelo priviklo da manje kalorija, da možda ipak ne daješ sve od sebe na treninzima, da možda jedeš više nego misliš…

Treće, sjeti se zašto si uopće krenula. Frustracije nam vrlo lako zamagle pogled na ono što se stvarno dešava i što želimo. Programirali smo se tako da vidimo što nemamo, a ne vidimo milijun stvari koje imamo. Zato je vrlo lako zaboraviti koji nam je cilj uopće bio u početku. Onda, koji je bio? Zapitaj se sada činiš li se ovo iz pravog razloga. Dolazi li tvoja motivacija iz straha i nezadovoljstva, npr. Želiš smršaviti da bi bila sretnija, da bi drugima bila ljepša, da bi mogla raditi xy stvari kad smršaviš i nije pravi cilj ni razlog. Stoga je i motivacija lažna. Cilj mora dolaziti iznutra. Nisu li cilj i motivacija koji dolaze iz želje za učenjem, vlastitim napretkom i brige o sebi privlačniji? Ne zvuče li održivo?

Četvrto, ostani u sadašnjem trenutku, ali istovremeno se nakratko vratiti u prošlost! No ne da sebe mučiš s time u čemu si pogriješila, nego pogledaj što sam si dosad sve za sebe napravila.

Male stvari nam nisu privlačne jer daju male rezultate. Ali se onda jednog dana probudiš i shvatiš da si nova osoba. Da su se te male stvari nagomilale i dale veliki rezultat. I da si stvorila neke nove navike. Jer to i je bit.

Sve se broji!

Te male stvari su veće od velikog cilja na koji smo fokusirani.

To sam ja ovog puta napravila i iskopala se iz svoje nemotivacijske rupe.

Shvatila sam da sam izgubila svoj fokus. Toliko sam bila fokusirana na to što još moram napraviti da nisam vidjela sve to jesam napravila, kako sam učvrstila neke nove dobre navike, – kako sam izvježbala umjerenost s hranom, kako mi je došlo nekoliko puta da pojedem sve pred sobom jer sam se emocionalno loše osjećala, a uspjela sam to detektirati i odvojiti se od toga, koliko sam treninga odradila, kako treniram samu sebe stati nakon 1,2, ili 3 keksa bez da imam potrebu pojesti cijelu kutiju… I tako opet upadam u svoju zamku da želim preskočiti 4 metra, a da nisam još uvježbala preskočiti 1 metar, ne primjećujući pored svega toga to kako je svijet lijep i na tom prvom metru. Zvuči poznato?

Treba nekad stati i proslaviti sama sa sobom svaki ostvareni manji cilj i napredak. Inače uvijek živimo u budućnosti i nikad ne živimo proces. Pa tko onda ne bi izgubio motivaciju?

Nešto što često zaboravimo u pokušaju da budemo zdraviji i ljepši: ti motivirani individualci za koje često mislimo – kako im se da – zapravo su našli način da uživaju u tome. Vole vježbati. Vole sami sebe natjerati na nešto novo. Vole salate i vole čokoladu. Ovo su im zabava i navika kao i oprati zube. Svima nam se nekad ne da oprati zube, ali napravimo to jer nekako se podrazumijeva da je potrebno, da je zdrava navika i da ima dobre posljedice.

Konzistentni su, umjereni u svemu i ne gledaju samo na neki krajnji cilj nego i sve ono u sredini.  Idu prema nekom cilju, ali nisu opsjednuti njime, nisu pretjerano emocionalno vezani za njega.

Tu se negdje krije u njima ta nevidljiva misteriozna sila motivacije koju zapravi imamo svi. Ajde ju i ti probudi u sebi! Motivacija je praksa. Motivacija ide gore dolje, kao i sve ostalo. Um nam želi znati sve, imati kontrolu, sve isplanirano i da je sve linearno. No u stvarnosti ništa nije linearno. Jačaj prije svega taj mišić zvan um i uči pozitivnije reagirati na stvari koje inače gledaš kao nešto negativno. Promjene se prije svega počnu dešavati kad mi promijenimo pogled na situaciju. Tako ćeš održavati i motivaciju.

36885809_1952822094749063_8468260015340257280_n

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s